Stipanić: Podsjećanje na Jimeneza, njegovu andaluzijsku elegiju
Kritičar "Wall Street Journala" uvrstio je "Brod za Issu" (u Americi izašlu pod imenom "A Cat At the End of the World) Roberta Perišića, u desetak izdanja godine u Americi. A ja od kada sam pročitao tu knjigu u hladnoći i mraku zimskog Berlina, nisam prestao misliti o njoj i vraćati se njenim likovima.
Još od kad sam pročitao knjigu španjolskog nobelovca Jimneza, njegovu lirsku, andaluzijsku elegiju "Sivac i ja" nisam čitao knjigu koja s toliko ljubavi govori o životinjama. Ovaj divan ekološko-historijski lirski roman, štivo je za svakoga tko se u stanju utišati u žamoru i kaosu 21. stoljeća. Ovo je priča za svakoga, jer takve su univerzalne i svevremenske priče, one su uvijek aktualne i uvijek se događaju, i uvijek nas se tiču.
Iako se događa u 4. stoljeću prije naše ere u doba prvih grčkih doseljenika na otok koji mi danas zovemo Vis, kada su Grci iz Sirakuze krenuli na sami rub njima, tada poznatog svijeta da sagrade "apoikiju", dom daleko od doma, ovo nije povijesni roman u klasičnom smislu. Kakav je onda ovo roman? Za mene (jer svatko ima svoje čitanje) ovo je roman koji na do sada neviđen način progovara o slobodi, ali ne samo ljudskoj već i onoj koju zanemarujemo i ne razmišljamo o njoj, o slobodi prirode, koju čovjek, vječno pokušava pretvoriti u vlastitog roba, baš kao što pokušava upregnuti i drugog čovjeka u jaram ropstva i eksploatacije.
Ovo je u mojem čitanju i roman o mačkama, koje su s grčkim kolonizatorima Jadrana stigle po prvi puta u naše krajeve i ostale zauvijek, i kada je nestalo Grka i starih gradova one su i dalje tu. Roman o mačkama koje nam svjedoče i da se ne može sva priroda upregnuti da služi čovjeku na zapovijed. Već da s prirodom možemo biti i prijatelji ako smo dobri prema njoj.
Roman je ovo nakon kojega ćemo, kada upoznamo magarca Mikra i tu životinju gledati drugačije, tog divnog stvora preko čijih je leđa (poprilično) sagrađena i naša civilizacija...
Kroz oči Kalije, mladog roba na njegovom putu ka slobodi i spoznaji vlastita svijeta, te njegovih suputnika mačke Miu i magarca Mikra, saznat ćemo puno o sebi i svijetu koji uzimamo zdravo za gotovo.
U dobu Liburna i starih Grka i kroz glas duhovitog pripovjedača "Vjetropira" sami elementi prirode vode nas kroz tisućljeća žudnje za slobodom i pravdom, vode nas kroz, kako je kritičar američkog Kirkusa kazao - "gracioznu meditaciju o prirodi i povijesti", kojoj ću se ja sigurno opet vraćati.
* Tekst je preuzet s facebook profila Nenada Stipanića, a što se Jimeneza tiče - odlomak iz "Sivac i ja" možete pročitati ovdje.